As consequence of the irreversible destruction, pulling and crumbling of the already modelled roses. New texture, a hypertextual raster, mimetic evacuation and desert-like depigmentation, which enabled the entry of all the contents, led to the concept of chorea. Shape and space of the anthropological, pre-memory and pre-symbolic level of language. Emptiness of the firt structure, store and contingency, Platonic term whose space is like matrix and nurse. Space that is nameless and before individuation. Setting in which forms materialised and fertilise., amniotic state. Derrida calls Chora the idea of space, place, area, region. In Dubravka’s gesture, multiplied, parcelled, placed on bones as Dubravka calls their plates of solidified resin (in the dialect, bones means back), mapping fields, garden, nursery, graveyard, urbs, dormitory, litters, camp, Sumeria and Mesopotamia.
Chore su posljedica nepovratnog uništavanja, čupanja i mrvljenja već modeliranih ruža. U posve minimalnoj gesti prema obliku, odabirom i polaganjem sirovih materijala (klupka vune) kojemu je prethodilo čišćenje.
Nova tekstura, hipertekstualni raster, mimetičko pražnjenje i pustinjska depigmentacija, koji omogućavaju ulaz svih sadržaja, izazvao je pojam Chore. Oblik i prostor antropološke, predmemorijske i predsimboličke razine jezika. Praznina prve strukture, spremište i kontingencija. Platonski termin čiji prostor nalikuje matrici i hraniteljici. Prostor koji je bezimen i prije individuacije. Sredina u kojoj se oblici materijaliziraju i oplođuju. amnionsko stanje. Derrida Choru naziva predodžbom prostora, mjestom, predjelom, područjem. U gesti Dubravke Lošić umnožen je, parceliran, položen na kosti (u dijalektalnom, kosti su leđa), kako naziva njihove pladnjeve od ukrućene smole. Mapira polja, vrt, klijalište, grobište, urbs, spavaonicu, legla, logor, Sumer i Mezopotamiju.
Back to Top